HEP OPSKRBA - SVI BRENDOVI

Specijali

ABB: VODEĆE DIGITALNE TEHNOLOGIJE U INDUSTRIJIREFLECTA: Inovacijama do bolje svjetlostiHEP OPSKRBA: ENERGIJA MEĐU NAMA
Zagreb, 29. studenog 2017. - Još prije dvadeset godina gospodarenje otpadom se uglavnom svodilo na prikupljanje, odvoz i gomilanje smeća. Posljedice smo tek počeli plaćati kroz brojne sanacije koje puno koštaju, ali u stvari tek prividno uklanjaju štetu načinjenu okolišu.
Pet do deset godina kasnije, gospodarenje otpadom u pojmovnom smislu u glavama političara i samozvanih stručnjaka dominantno prelazi na mehaničku-biološku obradu te se shodno tome planiraju brojni centri, tako zvani CGO-i (centri za gospodarenje otpadom). Predmet pažnje ili obrade je opet smeće ili pomiješani ostaci tvari, a pojavljuje se proizvod - gorivo iz otpada (RDF ili SRF i druge inačice) za kojeg se smatralo da bi mogao donositi prihode centrima. Prvi takav centar – Marišćina izgrađen je pored Rijeke i njegovo puštanje u pogon već je prouzročilo poskupljenje od 108%, a ujedno udaljilo cijeli pripadni komunalni sustav od postizanja minimalnih stopa recikliranja. Jer, u centru je recikliranje strani pojam, a za tzv. glavni proizvod pogona na Marišćini nedavno smo mogli čuti pravo rješenje – nova energana u poslovnoj zoni. Birani rječnik, energana na gorivo iz otpada bitno bolje zvuči od spalionice, no razlika nije značajna.

Gospodarenje otpadom uključuje sve aktivnosti da bi se otpadne tvari i predmeti u najvećoj mjeri vratili u neku vrstu ponovne uporabe. Predmet pažnje su otpadne tvari i predmeti, obavezno prije nego se pomiješaju u smeće gdje gube značajan dio svoje potencijalne vrijednosti. Sve mjere za smanjenje nastajanja otpada kao povratna ambalaža, kućno kompostiranje i centri za ponovnu uporabu itekako su dio tog gospodarenja otpadom.

Rezultat ovog zadnjeg, u stvari pravog gospodarenja otpadom nije više skupa potreba za sanacijom (u prvom), odnosno problematično gorivo iz otpada (u drugom slučaju) nego sirovima, tržišna roba koju pojedine grane industrije i gospodarstva priželjkuju jer omogućuje proizvodnju novih proizvoda uz nižu potrošnju energije i kemikalija. Tada ima smisla i burza otpada, tržišni sustav u kojem može nastati eksplozija ponude i potražnje za brojne sekundarne sirovine. Danas se u Hrvatskoj na odlagališta otpada još uvijek godišnje odlaže barem 200.000 tona kartona i papira. Što je najbolje, godinama smo uvozili ogromne količine otpadnog papira, pa ni to nije bila dovoljna motivacija da se sustav odvojenog prikupljanja davno pojača.

S plastikom je još i gore. Mnogi ju smatraju teško iskoristivim materijalom, podesnim samo za spaljivanje. Istovremeno naši obrtnici uvoze plastični reciklat, preko 100 tisuća tona u jednoj godini. Sustavno i dobro organizirano odvojeno prikupljanje, sortirne linije za komunalni sektor obvezni su dio gospodarenja otpadom koji rješava taj problem. U stvari, iz problema prelazi se u poslovnu mogućnost samo zahvaljujući ispravnom pristupu. Skrivena vrijednost prisutna je u gotovo svim otpadnim tvarima – papir, karton, plastika, staklo, metal pa čak i biootpad. Što će se sve pojaviti na burzi otpada odredit će tržište. Sasvim sigurno bit će papira, kartona i stakla u nekoliko kategorija. No plastike bi moglo biti daleko više. Na primjer - granulat polietilena visoke gustoće bijele boje; smeđe boje; različitih boja; polistiren bijeli, kvalitete za prehrambenu industriju, opran, suh, granuliran; polistiren građevinski ekspandiran; "strech" folija, itd. Na takvoj burzi trgovali bi komunalci, tvrtke koje obrađuju odvojeno prikupljeni materijal i pripremaju reciklat za industriju i mnoge grane industrije, zainteresirane za povećanje udjela proizvodnje iz recikliranih sirovina.

To je gospodarenje otpadom, važan dio kružnog gospodarstva koje bi moglo bitno popraviti šanse za očuvanje Zemlje kakvu je danas poznajemo.

Autor: izv.prof.dr.sc. Slaven Dobrović, saborski zastupnik

Komentari

4000 znakova
RIGHT
MNS RIGHT NOVA

Najnovije

Prijava na newsletter

ABB WIND NOVI

Najčitanije

CAPAROL
HEP OPSKRBA POZADINA 2016